U srpskoj likovnoj umetnosti, ime Momčilo Moma Fundup (1954-2025) sinonim je za majstorstvo u korišćenju boje i svetlosti. Rođen u Foči 1954. godine, Fundup se školovao na Akademiji primenjenih umetnosti u Beogradu u klasi profesora Mome Markovića, da bi svoje zvanje usavršio specijalizacijom za tehniku pastela u Bonu, u Nemačkoj. Iako je veći deo svog života stvarao u Beogradu, poslednje godine proveo je u Vojki, gde je sa slikarem Ljubišom Marićem osnovao likovnu koloniju "Cosmic art". Fundup je preminuo 21. oktobra 2025. godine u Vojki, ostavljajući za sobom bogatu umetničku baštinu koja će inspirisati generacije.
Umetnost kao misija: "Ponuditi pomirenje i nadu"
Fundupov stvaralački stav najbolje je opisan njegovim rečima: "Svaku novu ideju i imaginaciju proživljavam u pokušaju da stvorim istinski odraz vlastitog doživljaja lepog, Gospodnjom rukom stvorenog i nama ljudima predatog na čuvanje. Želim da verujem da u ovom haotičnom vremenu moje slike mogu da ponude pomirenje, dobru nadu, prijatan trenutak...". Ova rečenica bila je temelj njegovog stvaralaštva, a svoju najdirljiviju i najsnažniju ekspresiju pronašla je upravo u dve tehnike kojima je vladao sa genijalnošću: ulju na platnu i pastelu.
Temelj stvaralaštva: Primat ulja i pastela
Fundupov opus počiva na dva stuba njegove genijalnosti, koja su i obeležila njegov prepoznatljivi identitet. Kroz njih se provlače i omiljeni motivi koji su postali njegov zaštitni znak: devojka, violina, konji i mrtva priroda.
Snaga i dubina ulja na platnu:
Ova tehnika predstavljala je misaono i emotivno jezgro Fundupovog rada. Njegova ulja na platnu, često građena ekspresivnim potezima, nosila su snažnu unutrašnju priču. Upravo u ulju je najčešće oslikavao svoje karakteristične motive: devojku i violinu kao simbol lepote, harmonije i duše, konja kao oličenje slobode i snage, i mrtve prirode pune mirisnih cveća i predmeta koji šapuću priče iz prošlosti.
Čarolija i senzibilnost pastela:
U pastelu je dosezao vrhunce lirskog izraza. Ova tehnika, koju je usavršio u Nemačkoj, omogućila mu je da hvata neuhvatljive trenutke atmosfere i osećanja. Njegovi pasteli, sa mekim i prozračnim prelazima boja, činili su pejzaže i portrete živim, gotovo da dišu, nudeći upravo onaj "prijatan trenutak" i pomirenje o kome je govorio.
Skriveni dragulji: Ikone i radovi u drvetu
Pored svoje primarne orijentacije ka slikarstvu, Fundupov stvaralački duh istraživao je i druge teritorije. Manje poznati široj umetničkoj publici, ali integralni deo njegovog opusa, jesu njegovo oslikavanje ikona i radovi u drvetu. Ovi radovi otkrivali su njegovu duboku povezanost sa tradicijom i duhovnošću, kao i neverovatan osećaj za teksturu i formu, pokazujući da se njegova kreativnost nije mogla zatvoriti u okvire samo jedne tehnike i medija.
Život u znaku umetnosti: Izložbe, kolonije i priznanja
Od samostalnih izložbi mogu se izdvojiti:
Učešće na kolektivnim izložbama širom sveta:
Zagreb, Dubrovnik, Budimpešta, Moskva, Berlin, Bolonja, Keln, Tuzla, Pariz, Japan, SAD (Gardena, California), Sarajevo.
Neke od nagrada:
Sećanje prijatelja
Nenad Neša Janićijević, vlasnik "Art Zone":
"Moma Fundup je bio ne samo umetnik već i svojevrsni 'čuvar lepote' kako je i sam voleo da kaže. Kao galerista, retko srećete stvaraoca čija dela istovremeno poseduju takvu dubinu emocija i takvu savršenu tehničku izvedbu. Njegovi pasteli su bili traženi od strane najzahtevnijih kolekcionara iz celog sveta upravo zbog te jedinstvene sposobnosti da uhvate neuhvatljivo – svetlo, atmosferu, trenutak. Rad sa njim je bila privilegija. Bio je čovek čvrstih principa i jake vere, što se oslikavalo kako na njegovim platnima, tako i u njegovim, manje poznatim, ali duhovno veoma dragocenim ikonama. Njegov opus neće samo ostati u istoriji umetnosti; on će živeti u kućama onih koji su prepoznali i voleli njegov jedinstveni dar."
Milan Petrović, prijatelj:
"Za mene, Moma nikada nije bio samo 'umetnik Fundup', već je bio prijatelj čija je toplina bila podjednako izražajna kao i njegove slike. Pamtim ga kako u svom ateljeu u Vojki, okružen platnima i mirisom ulja, priča o lepoti Božjeg sveta sa očima koje su sijale od uverenja. Dok je slikao, često je svirao gusle, a ta činjenica, možda manje poznata, savršeno oslikava njegovu dušu – duboko povezanu sa zemljom, tradicijom i verom. Njegove ikone nisu bile samo umetnička dela; bile su predmet njegove najdublje pobožnosti, a radovi u drvetu odraz njegove strpljive pažnje prema stvorenom svetu. Iza svakog poteza kista stajao je čovek velike duše. Iako ga fizički više nema, njegova dela će uvek biti živ, otelotvoren razgovor o lepoti, veri i nadi koji smo vodili toliko puta."
Nisu pronađeni članci
Napišite recenziju